Gotovo sve što se zna o sv. Nikoli Taveliću potječe iz izvještaja o njegovoj mučeničkoj smrti, koji je napisao njegov subrat i očevidac tog događaja fra Gerard Calveti. Sv. Nikola Tavelić studirao je filozofiju i teologiju u Zadru ili Splitu, vjerojatno i u Italiji, a 1372. g. našao se među 60 franjevaca odabranih da se kao misionari u Bosni bore protiv tada raširena bogumilskog krivovjerja. Hrabromu Nikoli to „nije dovoljno“ pa s Talijanima fra Deodatom iz Ruticinija, fra Stjepanom iz Cunea i Francuzom fra Petrom iz Narbonne stiže sve do Svete Zemlje, do Jeruzalema! Ondje su, u silnoj vjeri i zanosu, poželjeli saracenskog kadiju (sudca) s islama preobratiti na kršćanstvo. Stoga su podnijeli okrutnu mučeničku smrt i naposljetku bačeni u vatru. Legenda zbori da ih oganj nije mogao uništiti te da su tajno pokopani. U svakom slučaju, ostali su živo čašćeni u srcima naroda iz kojih su dolazili, sve do službena proglašenja svetima. Nikolinim proglašenjem, na neki način, „proglašen“ je i cijeli hrvatski narod, jer upravo po njemu, kao prvome, ulazi u red naroda koji su Katoličkoj Crkvi dali svetce.

RIJEČJU I DJELOM
Proglašavajući ga svetim, pred više od 20 000 Hrvata u Vatikanu, papa Pavao VI. rekao je o njemu i njegovoj subraći: „Nisu oni nesuvremeni i za nas nestvarni likovi. Oni nam, dapače, mnogo govore. Kao da kore našu nesigurnost, našu laganu nepostojanost, naš relativizam, koji tako često modu pretpostavlja vjeri. Oni nas potiču i uče da treba imati hrabrosti za istinu, kršćanske hrabrosti!“

OSOBNA ISKAZNICA
Rođen: između 1340. i 1350. g. u Šibeniku
Zvanje: franjevac, misionar, propovjednik
Umro: mučeničkom smrću 14. studenoga 1391. g. u Jeruzalemu
Proglašen svetim: 1970. g. po papi Pavlu VI. (a papa Leon XIII. odobrio je njegovo štovanje 1889. g., na molbu tadašnjega šibenskog biskupa Antuna Josipa Fosca)
Osobitost: prvi Hrvat proglašen svetcem
Spomendan: 14. studenoga