TKO JE UREĐIVAO I STVARAO MAK?

Za prvoga glavnog urednika Malog koncila bio je postavljen svećenik đakovačke biskupije Marko Majstorović, a dužnost odgovornog urednika obavljao je tada pomoćni zagrebački biskup, a kasnije kardinal Franjo Kuharić.

„Glavni vrtlari“ na Makovu polju

Već nakon četvrtog broja, od rujna 1966., Mali koncil se potpuno preselio u mjesto svojeg nastanka, Zagreb, gdje ga (nepotpisani u impresumu lista) uređuju novinari i urednici Glasa Koncila Vladimir Pavlinić i Živko Kustić. Za Uskrs 1968. glavnim urednikom postaje o. Gabrijel Đurak, franjevac – čime je Mali koncil na neslužbeni način postao „nasljednik“ dječjeg lista Anđeo čuvar, jer fra Gabrijel bio je zadnji urednik tog lista, koji je djecu poučavao i zabavljao sve od 1901. do 1944. godine. Poslije njegove smrti, 1974. godine, glavnim urednikom postaje legendarni don Luka Depolo, koji je na tom mjestu bio gotovo četvrt stoljeća. Svojom vedrinom i dobrotom postao je svojevrstan „hodajući Mak“, svima znan. Nakon njegove smrti 1998. godine, v. d. glavnog urednika postaje dugogodišnji suradnik i član uredništva Vojmil Žic, koji je na tom mjestu i danas, o 50. rođendanu lista.
Uz glavne urednike u samome stvaralačkom dijelu uredništva lista, kao njihove „desne ruke“, tijekom pet Makovih desetljeća bili su zaposleni još vlč. Mijo Gabrić, s. Valerija Kovač te s. Zrinka Majstorović. Na mjesto odgovornog urednika lista pak godine 1970. dolazi svećenik mons dr. Josip Ladika, dugogodišnji ravnatelj „Glasa Koncila“, čije zadaće vezane uz Mali koncil, ali i razna popratna izdanja i djelatnosti, kasnije preuzimaju mons. Nedjeljko Pintarić (od 1999.) te mons. Ivan Miklenić (od 2013.), koji ga zamjenjuju na dužnosti ravnatelja cijele izdavačke kuće „Glas Koncila“.

 

Veliki i mali Makovi „zaljevači“

Uza već spomenute u uredništvu zaposlene djelatnike, Mali koncil je u pola stoljeća postojanja marljivo sustvarao „bezbroj“ suradnika uglednih imena. Tako u prvim godinama na njegovim stranicama pišu i rišu i Ivan Raos, Marija Barbarić-Fanuko, Josip Biffel, Dinko Žibrat, Ivo Fanuko, s. Nives Kuhar, Andrija Žic (koji Makovim „suurednikom“ biva punih 40 godina)… U kasnijim desetljećima pridružuju im se, između brojnih (a nenabrojenih) i sljedeći: misionari o. Ante Gabrić, s. Vedrana Ljubić, don Danko Litrić, s. Mirjam Šurjan, s. Mirjam Bubnić, s. Josipa Šprajc i s. Marica Jelić; profesori i doktori teologije Alojzije Hoblaj, Tomislav Ivančić, Mirko Mihalj, Josip Šimunović; mnogi vrli suradnici kao Josip Prudeus, Stjepan Džalto, s. Margareta Babić, Božo Skoko, Vlado Razum, Sonja Tomić, Zdenko Svoren, Ankica Svirač, Branko Pilaš, s. Bernardina Crnogorac, s. Ana Cvitanušić; pa sve do današnjih, također već dugogodišnjih „pisaca“ Maka kao što su Marina Šimić, Iva Noršić, Srebrenka Takšić, vlč. Anđelko Katanec, Ilija Nikić… Zatim ilustratori Siniša Reberski, Darko Zloušić, Krešimir Pleić, Stjepan Moškatelo, Krešimir Stanić, Tomislav Kučko; grafički oblikovatelji Verica Blažinić i Blaženka Matić te fotografi Mijo Gabrić, Zvonimir Atletić, Mihael Sokol, Bernard Čović… Među lektorima, za ispravnost i ljepotu izričaja u najduljim razdobljima brinuli su se Stjepan Hosu, Zdravko Gavran, Domagoj Grečl, Josip Sinjeri…
Svi nabrojeni tek su vrh „ledenog brijega“, uz još stotine onih koji su godinama unosili svoje boje u šarenilo Makovih latica, a „ljude iz sjene“, one zadužene za poslove vezane uz tiskanje, prodaju, reklamu te distribuciju razvoženje i dostavu Maka u sve župe i vjeronaučne skupine širom domovine (pa i šire) – nemoguće je i pomisliti nabrajati!
Baš kao i sve one koji su uistinu najveća snaga Malog koncila: vjeroučitelje (župnike, brojne redovnice, katehete i katehetkinje, koji zadnjih godina imaju i svoju rubriku pod nazivom Iz vjeroučiteljeve bilježnice) i posebice same čitatelje lista, makovce! Jer Mali koncil nije list koji tek odrasli stvaraju za djecu, već sretan spoj dječjeg stvaralaštva i suradnje odraslih. Zaista velik dio Malog koncila sami napišu njegovi mali čitatelji – djeca! Uz Mali mozaik dobrote i rubrike Makovci javljaju ili Pišemo-rišemo (koja nastaje od stotina pristiglih dječjih radova, crteža i sastavaka), makovci su ispunjavali i stranice brojnih „kontaktnih“ rubrika, kao što je danas još uvijek Blaževa pošta, a nekoć su ih imali i Maki, vjeroučitelj Josip, Tom i Klara, koji su svakog mjeseca (d)očekivali i uvrštavali u časopis brojne iskreno opisane doživljaje i pitanja samih čitatelja lista. Na stranicama Maka tako su se svojom suradnjom i prilozima redovito „susretali“ veliki učeni profesori i vrsni književnici s malom djecom, koja tek uče pisati! I niti jednima to nije bilo „ispod časti“, i niti jednima nije bilo „tijesno“ na Makovim stranicama, čije latice imaju srca za sve!