VATIKAN
Kiara i Papa

Kada sam čula da moj tata ide s prijateljima biciklom do Rima mislila sam da je to šala, jer moj tata uvijek je šaljiv. Ali kada sam vidjela tatino ovaj put ozbiljno lice ipak sam znala da je to istina. Mogu reći bila sam zabrinuta, ali kada sam shvatila za koju nakanu tata vozi odmah mi je bilo lakše.  Tata sudjeluje u biciklističkom maratonu s nakanom proglašenja svetim blaženoga kardinala Stepinca i u čast 664 mučenika Crkve u Hrvata! Još više me razveselilo to što i mama i ja isto idemo u Rim s avionom. Nikad prije nisam letjela avionom, pa priznajem malo me je bilo strah. Bila sam dosada u puno drugih zemalja kao: Njemačka, Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Slovenija, i evo sada idem u Italiju po prvi put i to avionom, tako da mojoj sreći nije bilo kraja. Let je prošao savršeno! Najzanimljivije i najuzbudljivije mi je bilo kad smo uzlijetali, a pogled na moj rodni grad Split je bio fantastičan. Let do Rima je bio kratak i brzo mi je prošao. Moje sjedalo bilo je do prozora i mogla sam uživati u pogledu jer dan je bio prekrasan i sunčan. No, s tatom se nismo baš tako brzo našli. Dok smo se prevezli od aviona do zračnog terminala, pa još i čekali prtljagu, sve nam se jako odužilo i jedva sam čekala da vidim tatu. Srce mi je iskočilo od sreće kada sam ga napokon ugledala nakon toliko dana i brzo sam mu poletjela u zagrljaj. Znala sam da je sretno stigao s biciklom u Rim, ali tek sad kad sam ga uživo vidjela znala sam da je to stvarno tako.
Smještaj u Rimu je bio u jednom skromnom samostanu sa prelijepom crkvom na rubu grada, ali mene se je jako dojmio jer nas je bilo puno iz Hrvatske, i svi smo se skupa družili i molili. Doručkovali i večerali smo u samostanu, a ručali u centru u pauzama između šetnji po gradu. Najviše mi se u smještaju svidjelo to kad smo svi zajedno blagovali hranu i detaljno upoznavali jedni druge. Ne mogu opisati taj predivan osjećaj kad sam imala priliku čitati na sv. Misi. Priznajem, imala sam malu tremu, ali sam tek onda shvatila da ne trebam imati tremu zato što sigurno svi na sv. Misi vjeruju da ću to dobro pročitati. Sam grad Rim bio je prekrasan. Jako me je iznenadilo što u gradu ima preko 800 crkvi, skoro u svakoj ulici po jedna. Vidjeli smo Vatikanski muzej, fontanu Di Trevi, Španjolske stube, baziliku sv. Petra i još mnoge druge crkve. Najzanimljivija mi je bila crkva sv. Marije Velike. Na audijenciji s papom Franjom bilo mi je prekrasno i zanimljivo, ali na nekim dijelovima i pomalo dosadno. Vidjela sam ga kako je prolazio papamobilom. Nisam mogla vjerovati da sam imala priliku vidjeti ga izbliza kada je došao pozdraviti nas hodočasnike iz Hrvatske. Nažalost, rekao je nešto na talijanskom jeziku pa ga nisam mogla razumjeti. Nisam mu ništa ni uspjela reći od velikog uzbuđenja, srce mi je lupalo kao ludo, ali ionako me ne bi ništa razumio. Papa Franjo izbliza mi se činio zbilja kao dobar i pošten čovjek, baš onako zrači nekom posebnom toplinom i dobrotom, a iskreno takvim sam ga i zamišljala. I što je najvažnije, pomilovao me po glavi i blagoslovio. Ta će mi se slika zauvijek urezati u sjećanje.
Put natrag kući bio je iscrpljujuć i dug, ali istovremeno i zabavan. Cijeli dan smo se vozili s kombijem i tek sad vidim kako je put prema Rimu s avionom bio lagan. Drugoj djeci bih poručila da obavezno posjete Rim jer je grad stvarno predivan. A posjet papi je neizbježan, pogotovo ako budete imali sreće kao i ja da se s njim i susretnete.
Kiara Markota 4.a. OŠ Trstenik, Split