Mali koncil, odnosno ideja o katoličkom listu za djecu rodila se u Glasu Koncila, Makovu “starijem bratu”, koji je počeo izlaziti još u rujnu 1963. godine. Već u božićnom broju 1964. godine na njegovim stranicama pokrenuta je rubrika Vama djeco. Bio je to prilog katkad na pola, katkad na cijeloj stranici, s ponekom pričom, križaljkom, rebusom… Ali tadašnjim vršnjacima današnjih makovaca to nije bilo dovoljno!
Tako je već u ožujku 1966., dogovorom zagrebačkog nadbiskupa Franje Šepera i đakovačkog biskupa Stjepana Bäuerleina, počeo izlaziti poseban list za djecu, koji je, u vremenu neposredno nakon završetka Drugoga vatikanskog koncila, dobio ime Mali koncil, po uzoru na Glas Koncila. Od 1977. godine tomu imenu dodan je i današnji prepoznatljiv kraći naziv: Mak (Mali koncil).

List malih apostola

U prvom broju prvi urednici Malog koncila ovako su iznijeli svoje vizije, želje i težnje – sve ono što želi ostvariti dječji vjerski list koji uređuju: Veliki Koncil, onaj u Vatikanu, okupio je sve naše biskupe, ujedinio ih u mislima i odlukama za napredak Crkve i svijeta. Tako bi i ove male novine, „Mali koncil“ htjele okupiti, ujediniti i oduševiti svu našu djecu u radu za dobro Crkve i naroda… Zato ćemo u ovim novinama nastojati da djeca bolje upoznaju svoju vjeru, da saznaju što je sve Crkva učinila za dobro svijeta, posebno za dobro našega naroda, pa da budu ponosni što se mogu zvati kršćanima.
U istom broju tada pomoćni zagrebački biskup Franjo Kuharić i prvi odgovorni urednik Malog koncila svoju poruku djeci završio je riječima: Vaše novine „Mali koncil“ učit će vas i odgajat će vas za Isusove apostole, osvajače duša za Istinu i Dobrotu. S vama računamo. Trebamo vaše molitve, vaše žrtvice, vašu dobrotu, da živite kako je živio i kako bi na vašem mjestu živio Isus. Sve vas u Isusu volim i blagoslivljam!

Raskoš dobrote Makovih latica

U duhu tih uvodnika prvog broja, Mali koncil i započinje svojih prvih 50 godina! Upravo vjerom, istinom i dobrotom! Već u drugom broju lista kreće najstarija rubrika, Mali mozaik dobrote, koja traje sve do danas! Rubrika je jedinstvena po tome što ju svojom dobrodjelnošću – svojim suosjećanjem za one kojima je teško, koji su u potrebi ili osamljeni – ispisuju i popunjavaju sami čitatelji, makovci. Rubrika je to koja na najljepši način potvrđuje da Mak nije samo list koji se čita, već ga se i „živi“, odnosno pretače se u djela ono na što Mali koncil potiče čitatelje!
Ruku pod ruku s tom rubrikom idu i Pisma iz misija, koja su – u različitim oblicima i različitim nazivima – od samih početaka bitan sadržaj lista. Jedan od prvih suradnika na tom polju naviještanja riječi Božje bio je misionar, a danas sluga Božji o. Ante Gabrić, koji je punih jedanaest godina pisao pisma makovcima za rubriku Suradnici Majke Terezije i o. Ante Gabrića. Doveo je na stranice lista i danas blaženu Majku Tereziju, koja je vlastoručno slala poruke i pozdrave čitateljima. Njihovim stopama još toliki misionari i misionarke nastavili su iz broja u broj „pričati“ čitateljima o svojim misijskim doživljajima, tegobama i pothvatima dobrote.
Ministranti su se također od početka udomaćili na Makovim stranicama. U tu bogoslužnu dimenziju časopisa spada i bezbroj igrokaza, mjuzikala, recitala, priprema za prvu pričest i druge blagdane liturgijske godine, sadržaji koji vesele ne samo makovce, nego još i više njihove župnike i katehete. Rubrike o nedjeljnoj riječi Božjoj i o duhovnim zvanjima u različitim inačicama neprestance su poticale i potiču na neposrednije nasljedovanje riječi i djela Velikog Učitelja.
Jedna od najznačajnijih karakteristika Maka je i njegova vjeroučiteljska uloga. Izvorne biblijske i vjeronaučne kateheze naših poznatih teologa od početka Makova izlaženja do danas pune njegove stranice. Kustić, Ladika, Ivančić, A. Hoblaj, Mihalj, Jakšić, J. Šimunović, Špehar, Šaško, s. Valerija Kovač… samo su neki od njihovih autora. U novije doba osobite kateheze čitateljima se nude i u rubrikama Učimo moliti te Umjetnost s vjerom.
Budući da je Mali koncil – Mak namijenjen svoj djeci osnovnoškolskog uzrasta (pa čak i vrtićarima), tako je tijekom pola stoljeća svojeg izlaženja povremeno pokušavao posebnim dijelovima lista zahvatiti i posebne dijelove svojeg čitateljstva. Tako, naprimjer, još od 90-ih godina prošlog stoljeća ima rubriku Mali Makov vrtić (za najmanje), a u to doba nekoliko godina izlazi i s prilogom zvanim VeleMak, namijenjenim krizmanicima i starijim osnovcima. Danas se pak u središtu Maka nalazi MaLIMAk, 16 stranica zamišljenih za one koji se pripravljaju za sakrament prve pričesti, tiskan na papiru pogodnu za pisanje olovkom i bojenje drvenim bojicama.

Omiljene rubrike i junaci

Kad se upita djecu što im je u Maku najdraže, većina nabroji šale, zagonetke, psihotestove, stripove ili priče. Dječje sklonosti i interese prepoznali su već prvi Makovi stvaratelji, pa od prvog do zadnjeg broja lista najviše njegovih stranica ispunjava razbibrižna i makovcima“ možda i najdraža građa: osobita vjeronaučna enigmatika, koja zagonetkama, križaljkama, pitalicama i premetaljkama ne samo zabavlja, nego i na privlačan način prenosi vjerske sadržaje i učvršćuje vjersko znanje.
Stripovi su, uza zagonetke, šale i priče, djeci najzanimljivije stranice Maka. Bilo ih je svake vrste: Bijeli tomahawk, Čarobnjakova kći, biblijske prispodobe, strip o Ivanu Pavlu II., o Majci Tereziji… Dok su neki stripovi prenošeni iz stranih časopisa, drugi su izvorno nastajali u „Makovoj radionici“. Uz nekadašnje velike višestranične stripove u nastavcima; potom uz cijele serijale stripova s biblijskom i svetačkom tematikom (Isusove parabole – stripovi za apostole, ISUSreti, Čudesni stripovi, Stripovi o svetcima), junaci kratkih stripova izborili su posebna mjesto popularnosti u srcima djece. Nekoć Anđelko, Filip, Tom ili Lukava Puščica, potom Jura, Roditelji i djeca, a još i danas Klara, Đelko i Anđa ili Maksovci.
Uz pouku i razonodu, Mali koncil uvijek je nastojao s djecom – čitateljima uspostaviti izravnu komunikaciju po brojnim, sada već legendarnim junacim. U 40 godina Makom su prošetali mnogi dječji miljenici. Reporter Mladen, Tomica, Denis i Domagoj, kasnije Maki, Makić ili vjeroučitelj Martin, koji su s čitateljima rješavali vjeronaučne i školske nejasnoće. U Obiteljskom gnijezdu ili Klari i one obiteljske, dok je zvonar Miško dječju bistrinu provjeravao svojim krimi-zagonetkama i specijalnim zadatcima.
Kontakt s čitateljima ipak je najviše i najizravnije ostvario Blaž, Makov raščupanko, koji na stranicama lista s djecom „razgovara“ – i to na šaljiv, opušten način – još od 1987. odgovarajući na njihova maštovita i radoznala, ozbiljna i neozbiljna, „sva moguća i nemoguća“ pitanja. Premda mu u današnjem, kompjutoriziranom dobu više mjesečno na stol ne dolaze stotine pisama, još uvijek ima onih koji će – umjesto sveznajućeg „gospodina Gugleka“ – „provjeriti znanje“ i poslušati savjet svojeg sveznadara u Blaževoj pošti.

Više od časopisa: katekizmi, slikovnice, albumi…
Dječji mjesečni list Mak od svojih je početaka bio i „više od časopisa“ te se njegov „cvijet“ tijekom pola stoljeća razrastao u više prepoznatljivih pratećih djelatnosti.
Prva od njih je njegovanje specifičnog izdavaštva, poglavito izdajući sadržaje prethodno objavljene u samom listu. Tako su nastale mnoge knjige za djecu i odrasle, priručnici i slikovnice, kao dodatna vjeronaučna pomagala: Mali ključ povijesti Crkve u Hrvata, Mali ključ Biblije, Svadbeno ruho, Hoćeš li se krstiti?, Mač Duha, Biblibilje, Zoomak, U vrtiću ćemo znati, Vatrene ptice… U suradnji s „Makovom radionicom“ i djelatnicima lista nastali su i današnji katekizmi za 1. i 2. razred osnovne škole te romski katekizam. Svemu valja pridodati i brojna druga djela, izvorna, priređena ili prevedena: Živio je među nama, Bog te ljubi, Lojzekov vrt, Zlatni dječak, Darovana sreća, Zajedno, Iz dnevnika jedne ovce, Godina Velikog jubileja, Tomolina, Zašto i druga pitanja, Djevojčica nalik ruži… Sve to je tek manji dio Makove bogate biblioteke. Uz knjige, objavljivani su i naročiti prilozi listu: plakati za vjeronaučne dvorane, križni putovi za djecu, kalendari, „slagalice“ za „korizmeni hod“ ili radosno došašće, kartonske jaslice, „Nazaretska kućica“… Mnogim je naraštajima dobro znan i Makov album o svetcima Katoličke Crkve, iz 90-ih godina prošlog stoljeća, kao što se nadamo da će biti i ovaj, današnji album Velikani vjere u Hrvata, iz 2015. godine.

Olimpijci – svake godine!

Uza svoje redovite vjeronaučne kateheze, Mali koncil je poticao natjecateljski duh u vjeronaučnom znanju. Od 1973. organizirana je cijela serija vjeronaučnih olimpijada i kvizova različitih naslova: Pokaži što znaš, Upoznajmo Bibliju, Vjeronaučna služba Riječi, Kup kraljice Jelene. Makova vjeronaučna natjecanja bila su prave svečanosti vjeronaučnog znanja i još više prijateljstva, pa se pamte do danas. U suradnji s Naddušobrižničkim uredom u Frankfurtu Mak je pokrenuo i prvu Biblijsku olimpijadu za hrvatsku djecu i mladež izvan domovine. Za razliku od pravih olimpijskih igara, koje su svake četvrte godine, Mak se tako „zahuktao“ da je svoje olimpijade počeo održavati svake godine!
Ta vrlo pozitivna i dugogodišnja iskustva Makove vjeronaučne olimpijade pridonijela su da upravo od Godine velikog jubileja, 2000., ta natjecanja postanu službeno osnovnoškolsko natjecanje iz predmeta Vjeronauka (a od 2005. godine i srednjoškolsko natjecanje iz Vjeronauka). Otad se vjeronaučne olimpijade Malog koncila ostvaruju kao zajedničko djelo „Glasa Koncila“ – Maka, Nacionalnoga katehetskog ureda i nadležnih ureda ministarstva odgoja i obrazovanja RH. Temom i građom redovito se prate aktualna zbivanja u društvu i Crkvi, a u ta natjecanja – drugačija od ostalih po tome što su ekipna i što na njihovim završnicama budu po svojim ekipama zastupljene sve biskupije Hrvatske biskupske konferencije – svake se godine uključi prosječno oko 2,5 do tri tisuće vjeroučenika, koji žele znati više o svojoj vjeri i međusobno biti povezaniji.

Mak na kotačima

U svojoj povijesti Mak je predvodio brojna putovanja, koja nikad nisu pokretali isključivo „turistički“ razlozi, premda su njegovi putnici vidjeli mnoge znamenitosti. Kad je školske godine 1988./89. Mak započeo s nagradnim putovanjima Tribus, želja mu je bila nagraditi najbolje makovce i time poticati njihovu dobrotvornost, zalaganje u učenju i znanju. Deset je narednih godina po 150 djece svake godine u tri busa putovalo po domovini i još više po inozemstvu: od Zadra, Sinja, Knina i Nina 1989., do Ludwigsburga i Stuttgarta 1998. Godine 1996. tribusovci su stigli i do velikog sv. pape Ivana Pavla II.
Tribusova putovanja od 1999. zamijenila su nagradna putovanja za pobjednike vjeronaučnih olimpijada: u Rim u Godini velikog jubileja, u Istru, Vukovar, Mariju Bistricu, Italiju, Austriju. Na putovanju 2005. godine državni pobjednici vjeronaučnih olimpijada osnovnih i srednjih škola opet su posjetili Rim i papu Benedikta XVI.

Mak kao dragocjen suradnik

Mali koncil, posebno u osobi svojega glavnog urednika don Luke Depola, nije se oglušio ni na nove medijske zahtjeve naviještanja evanđelja u promijenjenim okolnostima u našoj domovini. Tako je Mak od samih početaka sudjelovao i pomagao u stvaranju emisija obrazovnog programa Hrvatskog radija (Mali radio vjeronauk i Priča za laku noć), a i danas se pridružuje redovitim božićnim i uskrsnim radiokvizovima i drugim igrama, kao što povremeno surađuje i s emisijama za djecu Hrvatskoga katoličkog radija.
Više puta Mak se kao medijski pokrovitelj ili darivatelj odazvao raznim natječajima priređivanim u našim crkvama i župama, na hodočašćima i raznim okupljanjima. Najpamtljivije i najtrajnije suradnje te vrste bile su Makovo pokroviteljstvo izložbe dječjih pisanica Dar ljubavi i prijateljstva u zagrebačkoj Župi sv. Josipa te dječjih slika na izložbama pod nazivom Jaslice moga kraja u Pušći (od 2000. do 2012. g.). Danas je Mak redovit sudionik i pokrovitelj dječjih radionica na Danima hrvatskih svetaca u Križevcima te na Susretima hrvatskoga dječjega duhovnog stvaralaštva „Stjepan Kranjčić“ u istom gradu.

Imenom „mali“ – sadržajem velik!

Premda imenom „mali“, list je svojim sadržajem i pratećim djelatnostima stvorio uistinu velik mozaik višeslojnog bogatstva koje se odražava na njegovim stranicama, kao „laticama“ jedinstvenoga i originalnog „cvijeta molitve, znanja igre i prijateljstva“. Cvijeta uz koji djeca ne rastu samo „uvis“, nego i duhom; cvijeta čijim su se mirisom nadahnjivali (a to čine i danas) i odrasli: ne samo vjeroučitelji ili župnici, redovnice i kapelani, već i bake i djedovi, roditelji „malih makovaca“.
Mali koncil – Mak zabavlja, poučava, tješi, savjetuje, potiče, pozitivno „izaziva“, odgaja, moli, igra se… U katehezi, molitvi, priči, stripovima, igri i zabavi daje prave savjete i promiče kršćanske, vjerničke vrijednosti. Mnogi su već naraštaji uz Mak odrasli, pa su mu prvi čitatelji iz 1966. godine danas već uvelike „mladi djedovi i bake“… Jer 50 godina nije malo! A upravo toliko Mak prati djecu u njihovu ljudskom i vjerskom odrastanju, nastojeći pomoći u životnom povezivanju obitelji, škole i župe, društva i Crkve. Stoga se nadamo da se i Maku može zahvaliti na ponekome duhovnom zvanju, ali još više na tolikim vrijednim obiteljskim očevima i majkama, vjeroučiteljima, vjernicima, ljudima dobre volje.