Zdravo, “Mače”! Ima već koja godina da se ne čitamo, ali osjetih potrebu da zahvalim za one priče koje sam prije petnaestak godina (i više!!) vjerno čitala i čije pouke i danas pamtim. Tko god da ih je pisao, hvala mu/joj, pogotovo za jednu priču o susjedi koja je čuvala maloga Lovru, krpila mu odjeću i bila mu majka, koju je izgubio kao klinac… I danas je se sjećam od riječi do riječi! Svako dobro, i još dugo godina postojanja i pisanja pouka nekim novim klincima.