KORIZMA U OBITELJI KARAČIĆ ili KRIŽ JE NAŠA SNAGA!
Da ste se kojim slučajem zatekli na zagrebačkoj Trnjanskoj Savici u pretposljednju veljačku nedjelju, od viđena bi prizora, možda doživjeli milinu poput one koja je na gori preobraženja prožela trojicu Isusovih učenika. Toplinu prosjaja Isusova božanstva, praćenu oblakom svijetlim i glasom radosnim. Eto, tako smo se slično mi osjećali tijekom razgovora s deseteročlanom obitelji Karačić, kojoj smo došli u goste u povodu početka korizme.
Župljani župe blaženoga Alojzija Stepinca Mirko i Edvina Karačić, oboje liječnici, sa svojom djecom – srednjoškolcem Ratkom, osnovnoškolcima Matkom, Jurjem, Ritom Marijom, Ružom Danicom, predškolarkom Rutom Josipom, trogodišnjom Divom Ivankom i desetomjesečnim Grgurom Stjepanom – rado su nam posvjedočili o svojem korizmenom vjerničkom hodu prema Uskrsu. Uz prilog u tiskanom izdanju Maka za ožujak, ovdje pročitajte opširniji tekst i svjedočanstvo obitelji Karačić.
Izabrali život!
Supružnici Karačić upoznali su se u Hrvatskom katoličkom liječničkom društvu. Mirko je hrvatski branitelj, pukovnik Hrvatske vojske, specijalist interne medicine koji radi u Zavodu za zrakoplovnu medicinu u Zagrebu. Edvina, rodom iz Pule, specijalist je kliničke citologije u Klinici za tumore KBC Sestre Milosrdnice. Edvina i Mirko sakrament ženidbe primili su 2005. godine u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu, a vjenčao ih je biskup Valentin Pozaić, uz molitvenu potporu vlč. Tomislava Markića i vlč. Jorgea Ramosa te uz liturgijsko pjevanje Akademskog zbora BSI »Palma«. Primljeni blagoslovi i važno geslo biskupa Pozaića »Život biraj« obilježili su njihove dalje životne korake kao supružnika, potom i kao roditelja. Utječući se Blaženoj Djevici Mariji, po rođenju svakoga djeteta s kumovima, rodbinom i prijateljima hodočastili su u hrvatska svetišta, u kojima su im djeca primala sakrament krštenja. »Primili smo mnoge blagoslove uz Gospin zagovor i zaštitu u Krasnom, Trsatu, Aljmašu, Sinju, Mariji Bistrici, Remetama, Solinu i Međugorju«, kazali su Edvina i Mirko.
Velika »Crkva u malom« – u župi bez crkve
Obiteljski dom Karačići su osnovali u zagrebačkom kvartu Savica, gdje kao aktivni članovi Župe bl. Alojzija Stepinca osnažuju svoje kršćansko poslanje. Oboje su uključeni u župnu obiteljsku zajednicu te su čitači na nedjeljnim i dnevnim misama, a Mirko je k tome član župnog pastoralnog vijeća i župne molitvene zajednice »Stepinčevi molitelji«, koja svakodnevno moli za izgradnju župne crkve na Savici. Rado se prisjetio zgode kada je prije nekoliko godina za proslavu sv. Nikole u župi imao posebnu zadaću – djeci glumiti blaženog Alojzija, koji ih je, zajedno sa svetim Nikolom darivao: »To mi je bilo osobito drago jer je poznato je da je bl. Alojzije kod sebe uvijek imao bombone kojima je darivao djecu koju bi susretao dok je živio kao kardinal i uznik u Krašiću«. Ove je godine u njihovoj župi ponovno pokrenuta korizmena potpora kampanji »40 dana za život«. Supružnici Karačić sudjeluju tako u inicijativi u kojoj svaki dan jedan župljanin posti o kruhu i vodi na nakanu spasa života nerođene djece. Donijeli su i zajedničku obiteljsku odluka za ovu korizmu: razvijati vrlinu ustrajnosti, a obiteljska će molitva biti obogaćena molitvama za obitelj Presvetomu Trojstvu. Na pitanje odakle crpe svoju snagu za svakodnevne izazove, supružnici su odgovorili: u euharistiji i svetoj pričesti. Mirko je nastavio: »Kada mi životne brige i teškoće oduzmu radost, u euharistiji mi se uvijek ona vrati. I najtmurnije raspoloženje zbog životnih teškoća i briga nestane nakon mise, dok radost ispuni one prostore duše i tijela koji su čekali da Isus u euharistiji dođe u moje srce. Zbog toga nastojim doći na sv. misu i u dane kroz radni tjedan«, a njegova supruga Edvina nadodala je: »U euharistiji primam Isusa, On hrani i krijepi moju dušu i daje mi snagu za život.«
»Kao što je Isus kazao da tko prima drugoga čovjeka prima Njega samoga, tako i ja u našoj djeci gledam djecu Božju, primam samog Gospodina. Život u obitelji je mjesto gdje me Bog poziva na svetost.«
Naši »svakodnevni« križevi…
»U našem braku, Mirko i ja oslanjamo se na Gospodina, a ne samo na naše vlastite snage. Trudimo se da naš život bude neprestana suradnja s Bogom, nastojimo osluškivati i vršiti Božju volju«, odgovorila je Edvina na upit o svakodnevnim izazovima s kojima se u braku i životu općenito susreću, dodajući: »To nije uvijek lako, ima trenutaka kad smo slabi, kad griješimo i padamo. No Isus, koji nas sve neizmjerno ljubi, je uvijek tu spreman pružiti nam pomoć i utjehu kad se pokajemo, pruža nam ruku i daje nam snage da se pridignemo i kao On s ljubavlju prigrlimo svoj križ te nastavimo kročiti dalje s Isusom prema spasenju, prema Uskrsu! U životu nailazimo na brojne poteškoće i križeve. Tako u našoj obitelji kao roditelji više djece, suprug i ja imamo brojne obveze i zahtjeve. Život je najdragocjeniji Božji dar i o njemu se treba odgovorno i s ljubavlju brinuti. Za mene su djeca najveće blago, svako naše dijete doživljavam kao neprocjenjiv, jedinstveni Božji dar i neizmjerno ih volim. Tako napose i našu kćer Divu Ivanku koja je dijete s posebnim potrebama. Kao što je Isus kazao da tko prima drugoga čovjeka prima Njega samoga, tako i ja u našoj djeci gledam djecu Božju, primam samog Gospodina. Život u obitelji je mjesto gdje me Bog poziva na svetost. Brojne su obaveze koje imam kao supruga, majka, kućanica i liječnica… Brojne su brige, poteškoće, izazovi…, sve to čini križ. U ljudskim očima križ je nešto što nam nanosi bol, što je teško, što zahtjeva veliki napor, što nas ponižava, opterećuje, crpi nam snagu… Nije lako nositi križ… Međutim, u Božjim očima, križ prihvaćen i nošen s ljubavlju prema Bogu i bližnjima postaje naše sredstvo posvećenja i spasenja. Noseći svoj svakodnevni križ zajedno s Gospodinom, život mi se preobražava, ponekad i nemoguće postaje uz Božju pomoć moguće. Isus mi svojom mukom i smrti na križu poručuje da nisam sama, Gospodin je sa mnom, On je pobijedio smrt! Kad svoj život predam Gospodinu, on me oblikuje, uči me strpljivosti, poniznosti, velikodušnosti, milosrđu, pravoj ljubavi. U molitvi, postu i djelima milosrđa, koji su intenzivniji u razdoblju korizme, odgajam svoju volju, učim se biti nenavezana na ovozemaljske prolazne stvari već nastojim težiti za vječnim neprolaznim vrjednotama. Isus nam je svojim životom – a pogotovo svojom žrtvom koju je podnio za nas noseći križ i svojom smrću na križu – dao primjer prave, istinske, otkupiteljske ljubavi«.
»Život je najdragocjeniji Božji dar i o njemu se treba odgovorno i s ljubavlju brinuti. Za mene su djeca najveće blago, svako naše dijete doživljavam kao neprocjenjiv, jedinstveni Božji dar i neizmjerno ih volim.«
Korizma u obitelji
Ratko ima 15,5 godina, završio je Osnovnu školu »Jure Kaštelana« kao najbolji učenik generacije, sada pohađa prvi razred XV. gimnazije i drugi razred srednje glazbene škole Glazbenog učilišta »Elly Bašić«, gdje svira klarinet. U korizmenom hodu osobito iščekuje Veliki tjedan u kojemu još više razmišlja o Isusovoj muci, hrabrosti, smrti i ljubavi za nas. Osobito mu je lijepo vazmeno bdijenje, posebno služba svjetla. Za njegova četrnaestogodišnjega brata Matka dani Velikoga tjedna vrhunac su iščekivanja najvećega blagdana Uskrsa. On pohađa 8. razred OŠ »Lotrščak« i šesti razred osnovne glazbene škole u GU »Elly Bašić« gdje svira klavir. Ova godina posebna mu je po tome što će u svibnju primiti sakrament svete potvrde. Želja 12,5 godišnjeg Jurja je svirati orgulje; inače pohađa 5. razred osnovne glazbene škole u GU »Elly Bašić« gdje uči svirati klavir, te 6. razred OŠ »Lotrščak«. Voli ministrirati na misama, a na temu zahvalnosti rekao je: »Ja sam zahvalan na ljubavi i poštovanju koje mi pružaju moji roditelji iako nekad znam biti nestašan i neposlušan«.
Zahvalnost za prirodu koju je Bog stvorio, za ljudska osjetila te za roditelje koji se brinu za nju; za braću i sestre s kojima se igra, izrazila je i 8,5 godišnja Ruža Danica. koja pohađa 2. razred »1. Katoličke osnovne škole« te 2. razred osnovne glazbene škole u GU »Elly Bašić« gdje uči svirati gitaru. Zajedno sa sestrama Ritom Marijom koja ima 10,5 godina i pohađa 4. razred iste osnovne i 2. razred istog glazbenog učilišta (učeći svirati violinu) i predškolarkom Rutom Josipom, pjeva u župnom dječjemu zboru. Rita Marija istaknula je što joj je »najteže« u korizmi: »Odreći se nekih stvari, npr. slatkiša, igrica ili crtića, ili biti ustrajna u odlukama koje donesem. Da bih bila ustrajna, u tome mi pomaže molitva ili čitanje nekih citata iz Biblije.« Ruta Josipa pak, istaknula je da joj je u korizmi najdraže to što dolazi proljeće i priroda je sve ljepša, a tada i ona, na blagdan sv. Josipa, slavi svoj imendan. Pohađa Dječji vrtić »Savica« te će ove godine krenuti u školu a želja joj je upisati pripremni program u GU »Elly Bašić«.
Diva Ivanka ima 3 godine, ona je dijete s posebnim potrebama te je od kraja prošle godine krenula jaslice DV »Savica«. Grgur Stjepan rodio se prije 10 mjeseci, nazivaju ga obiteljskim »malim veseljakom«, koji radosno istražuje svijet.
